I Rimljani su voljeli vino
 
Vita vinum est – Vino je život – prema Petroniusu, rimskom piscu.
 
I stari Rimljani su mu vjerovali na riječ. Vina je uvijek bilo na rimskom stolu, od starog, slatkog, bijelog vina do onog koje su pili robovi koje je nastalo nakon trećeg prešanja masulja pomiješanog s vodom.

Mnogo se zna o Rimljanima i vinu jer su iza sebe ostavili mnogo zapisa i jer je more oko talijanskog poluotoka puno amfora. Distribucija i zapisi vezani uz nju govore mnogo o trgovini vinom.

Rim je bio veliko tržište za vino. Procijenjeno je da su tada ljudi pili oko 2 litre vina na dan, a skoro svaka luka na Mediteranu je izvozila vino u Rim.

U rimskom carstvu se grožđe bralo kad je bilo prezrelo tj. imali su kasne berbe kako bi vina bila slatka. Uglavnom se radilo o bijelom vinu.

Najbolja vina iz tog vremena jedva su bila prihvatljiva prema današnjim standardima, a većina je bila loše kvalitete.

Da bi napravili vino, grožđe se gnječilo i čuvalo u posudama u kojima se smanjivala temperatura za vrijeme fermentacije. Zatim se vino spremalo u amfore. Stijenke amfore su bile propusne pa su se premazivale smolom.

U amforama je najvjerojatnije bilo ostavljeno mnogo zraka. Zrak u amforama i opis vina kao tamno smeđeg vodi do zaključka da je vino u amforama oksidiralo.

Kao i u modernim vremenima, starost vina se tretirala kao vrijednost. Postojalo je novo i staro vino. Svako vino starije od 9 mjeseci je bilo tretirano kao staro vino. Neka vina su starjela po 10 ili čak 25 godina.

iako su mnoge sorte zapisane u starim dokumentima, njihova veza s današnjim se teško nalazi zbog karakteristika vina koje nisu detaljno opisane, a posebno je problematičan period kroz mračno doba. Neka od imena za bijelo grožđe se danas koriste za crno i obrnuto. Grožđe koje privlači pčele, muškat, je i danas poznato. Poznate su još i Lambrusco, Trebbiano i Citra.

Vino bi moglo biti važan čimbenik u širenju i padu Rimskog carstva. Sapa, sok od grožđa koje se kuhao u posudama od olova, dodavan je vinima kako bi se sačuvala boja, slatkoća i za čuvanje vina. Istraživanja koja se bave ponašanjem Rimljana pokazuju da su mnogi od njih, uključujući Kaligulu i Nero, najvjerojatnije bili otrovani olovom.

Analize konzumiranja vina i slatke hrane pokazuju da je Rimljan vjerojatno konzumirao 250 mikrograma olova svaki dan. Maksimalna dozvoljena dnevna doza je prema Svjetskog zdravstvenoj organizaciji 45 mikrograma. Cijela populacija Rimljana – vojnici, robovi i senatori - je vjerojatno bila luda od toga.
 

 
 Izvor: CentreDaily.com  6/5/2006
print


PC4U - računala, komponente, periferni uređaji, informatičke usluge, hosting

Infomodul - izrada programa i Internet stranica

Velika knjiga o vinu


Cijena 186,90 kn
 kom. 
Stranice se arhiviraju u digitalni arhiv Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu




na vrh stranice | dodaj u favorites | impresum | ©2004-2019 www.Vinskipodrum.com

stranice izradio Infomodul